Lijepo je kad netko s nama moli. Iako, zapravo, trebamo ostvariti naš osobni odnos s Bogom, poticajno je i ohrabrujuće kada molimo s nekim i čujemo njegove riječi. To i nama pomaže da se više otvorimo Bogu. Isus preporuča osobnu, ali i zajedničku molitvu i obje se kroz cijelu povijest kršćanstva doista i prakticiraju u Crkvi.
Tomislava i ja smo molile zajedno nekoliko godina prije mog odlaska u samostan. Puno mi je značila njena prisnost s Bogom, lakoća i jednostavnost uspostavljanja odnosa s Njim i njena oduševljenost Riječju Božjom. Još danas pamtim mnoge naše molitve, Tomislavine molitvene izričaje i njenu oduševljenost pojedinim Riječima iz Svetog pisma koje su ju osobito dirnule. Npr. hodale smo ulicom, nakon molitve ili mise, i ona je sa žarom u očima rekla: „Zamisli, Njegov smo čak i rod! Znaš li što to znači? Isus nam je rod! Isus je moj rod, rodbina!“
Iz te spoznaje, koja ju je duboko potresla, proizlazi i njen familijarni odnos s osobama Presvetog Trojstva. Kasnije, kada sam pročitala spise sv. Terezije Avilske, počela sam u šali govoriti Tomislavi da je ona prva karmelićanka koju sam upoznala jer ima, poput sv. Terezije, na čiji je blagdan, koje li podudarnosti, rođena, srčanost i neusiljenu prisnost s Gospodinom.
Tomislavine molitve spontano postaju pjesme Bogu. Njena duša pjeva svome Bogu.
Ali i Bog pjeva njenom otvorenom srcu riječju ili dubokom šutnjom koja nanovo oblikuje, stvara dušu. Za Tomislavu su riječi Svetoga pisma stvarne, osobne, njoj upućene, ali i darovane kako bi postale njene jer izražavaju ono što ona želi moliti. Vjerujem da čitajući ove molitve možemo doživjeti kako uistinu Božja riječ ne izlazi iz njegovih usta, a da ne donosi ploda. Kao što Isus kaže Samarijanki da će voda koju joj On daje u njoj postati izvorom vode koja struji u život vječni, tako ovdje možemo pratiti kako zahvaćanje s tog Izvora može postati novi izvor za mnoge. Riječ postaje u nekom živa i tada može nositi Život drugima. Čitajući ove molitve-pjesme doživjet ćemo kako Riječ koja je postala živa i životvorna u Tomislavi, može i nama posredovati Život.
Vrijednost ovih zapisa je u njihovom nastanku tijekom same molitvi ili neposredno nakon nje. Oni su poput povijesti jedne duše kroz molitvu. Hrabro je takvu snimku svog intimnog odnosa s Bogom dati drugima na uvid. No, nakon što su Tomislavine molitve pomogle nekolicini njenih prijatelja kojima ih je spontano pročitala, nagovorili smo ju da ih ponudi i drugima. Pristala je jer osjeća da su i njoj samoj darovane i po onoj Isusovoj: „besplatno primiste, besplatno dajte“, želi ih darovati. Najveća vrijednost ovih molitava, koje podsjećaju na psalme, dakle, nije u umjetničkom izričaju, iako ima pravih bisera, nego u posredovanju istinite molitve.
Molitve nisu naknadno složene po nekom redoslijedu, nego se željelo sačuvati njihov izvorni životni ritam kako su i nastajale. Tako možemo pratiti izmjenu raspoloženja duše od vapaja do kliktaja kao i dinamiku duhovnog rasta prema slobodi kroz borbu za povjerenje u Božju ljubav i skrb. Vidljivo je, također, kako pojedini motivi, pojedina Božja Riječ iznova, i nakon nekog vremena, donosi novu snagu. Svaka iskrena molitva vodi sve dubljoj spoznaji tko smo mi, a tko je Bog. To se jasno očituje i u ovom molitvenom dnevniku. Osim već spomenutog, možda i mnogima začuđujućeg, spontanog odnosa podjednako s Ocem, Sinom i Duhom, za Tomislavu u njenom molitvenom hodu važnu ulogu ima i Marija koja joj je uzor u povjerenju i predanju.
Tomislavina životna trpljenja postaju preobražena predanjem u Božje ruke i tako nam njene molitve mogu biti svjedočanstvo kako Bog sve okreće na dobro onima koji ga ljube i kako nema te situacije koju On ne bi mogao upotrijebiti da bi nam pomogao više vjerovati, čvršće se nadati i savršenije ljubiti što je i smisao našeg kršćanskog života.
Onaj tko traži prijatelja na putu molitve, poticaj za iskreni, neposredni odnos s Bogom, kroz ove molitvene pjesme može pronaći to što traži. Meni su kroz ovih dvanaest godina, kada bi pokoja stigla poštom, znale otvoriti oči, ohrabriti me, potaknuti na zahvalnost, slavljenje ili otkriti ono što bih i ja htjela moliti, a nikada nisam to izrazila riječima…Vjerujem da će svatko tko ih počne čitati, primiti i nešto od vode žive.
s. Marija Ivana od Dobrog Pastira, OCD
Primjedbe
Objavi komentar