Kada te nema, Isuse
u bijeloj hostiji i vinu
koje tvoja Krv postaje,
tješiš me tiho
da si tu kraj mene
iako znaš koliko mi
euharistija nedostaje.
I onda shvatim
koje bogatstvo imam
i da mi je bijela hostija
na dohvat ruke
i da nekada, Isuse
dolazim u tvoj hram
možda iz navike.
Sada kada mi je duša
gladna i žedna
i sanja o gozbi
za tvojim stolom,
stidim se trenutaka
kada sam ti došla bez žara
i sjećam ih se sa bolom.
Hvala ti, Duše Sveti
što mi otvaraš oči srca
da vidim koliko mi nedostaješ
i da uvijek dolazim u tvoj hram
željna hrane koju mi
za vječni život daješ.
Foto Leonardo Zanini, Pexels
Primjedbe
Objavi komentar